Preuzeto iz Swibir Magazina vol4/2021, više tekstova pročitajte na linku:
Znaš ono kad guglaš neku destinaciju pa ti fejs počne sugerirati događaje na toj lokaciji? E, pa tako sam ja saznala za Telašćica swim run.
Mjerkam se s ovom sportskom disciplinom već godinama i nikako da se poklopimo - vremenski, a ni financijski. Bila sam uvjerena da ovaj sport ( koji s višestrukim izmjenama plivanja i trčanja ima adrenalin triatlona, a još uz to i dozu ludosti jer trčiš s opremom za plivanje i plivaš obučen za trčanje ), mora biti ekstra zabavan.
I eto ga – swim-run utrka u vrijeme i na mjestu, gdje ću provesti dio godišnjeg odmora i to džabe ako budem brza sa prijavom!
Odmah sam krenula istraživati što mi treba za utrku i našla se u čudu: Norvežani i Švicarci razvili biznis oko opreme za swimrun - spominju svemirske tenisice koje ne upijaju vodu i samo što ne plivaju same, no ja nemam namjeru kupovati novu opremu za jednu utrku.
Vraćam se tamo gdje je sve počelo i dijelim svoje dvojbe oko opreme sa fejsbuk zajednicom: posvuduša Thomas Kezele (hvala mu! J) povezuje me sa swimrun iskusnom Terezom Vuković i saznajem da postoji Plivtrk liga na Jarunu!
Odlazim na prvo moguće kolo lige i tu vidim da swimrun na balkanski način i nije tako kompliciran: uz uobičajenu opremu za plivanje, dovoljne su stare, iznošene tenisice i jedna guma za gaće.
Na moru još jednom isprobavam kako funkcionira plivanje u tenisicama u slanoj vodi (do bove i natrag) i trk u njima nakon toga (do prve klupice i natrag) i to je to, smatram se spremnom!
Dolazi dan utrke i preuzimanje startnih paketa. Na startu moje uzbuđenje zamjenjuje užas! Oko mene nabrijana ekipa: žena s ruksakom "Ironman Australia", momci koji idu bez pedalsa jer su "ionako jaki na rukama" i nekoliko atletski građenih cura u badićima! Ovdje valja napomenuti da su žene koje trče u badiću, a da im ne zaleluja ni jedan dio tijela, za mene oduvijek bile na vrhu hranidbenog lanca u sportskom svijetu i odmah proklinjem samu sebe što nisam koji put više otplivala u tenisicama. Ili bar pojela koji sladoled manje u zadnjih par tjedana.
Šaljem paničnu poruku svojim Bitchez koje vrlo neozbiljno shvaćaju moju dramu i odgovaraju da sam sigurno na postolju danas. Glasno okrećem očima i govorim im da mi stvaraju pritisak.
Počinje trka: 5 segmenata trčanja i 4 segmenta plivanja, najduži trk 2.5km, najduži swim 900m, ukupno 7.25 km. Krećemo trčeći nizbrdo. Odmah me pretiču momci s jakim rukama (koji su očito jaki i na nogama) i cure u badićima (opet okrećem očima u sebi). Naravno, grupa me povukla i do vode stižem bez daha. Srećom, prvi swim je samo 100 metara dug pa izlazim živa i nastavljam trčati umjerenije ponavljajući u sebi da me čeka još 4 izmjene plivanja i trčanja, a to treba preživjeti! Čudim se sama sebi kako sam si (opet!) dopustila da me grupa povuče i odlučim se koncentrirati na vraćanje u vlastitu komfor zonu.
Povratak u tempo komfor zone znači da me još ekipe prestiže. Uvjeravam se da je trčanje i plivanje u ovom nevjerojatnom prirodnom okruženju već samo po sebi nagrada i grabim dalje svojim ritmom. Za dugog plivanja se fokusiram na mliječno bijelu boju jezera i potpuno zanemarujem plivače oko sebe. Na zadnjem plivačkom dijelu me stiže još jedna djevojka i zajedno izlazimo iz vode. Pomislim kako je zadnji trk nešto kraći od kilometra i kako bi baš mogla stisnuti, ali kombinacija umora i zahtjevnog zemljanog putića punog korijenja brzo me odgovorila od te namjere. Gledam curi u leđa sve do cilja i ponavljam u sebi: Matea, samo nemoj pasti, svi gledaju!
Ulazim u cilj, sretna! Adrenalin me pere, osjećaj kao da sam sišla s neke sprave u lunaparku i da bi mogla odmah još jedan krug! Dočekuju me moje navijačice i govore da sam treća žena! Ne vjerujem, stiglo me bar njih 5 na trčanju, sigurno su krivo brojale.
Ali ne! Stvarno sam treća! Mojoj sreći i nevjerici nema kraja: odradila sam zabavnu trku, u prekrasnom okruženju, svojim ritmom i s korektnim rezultatom. Može li bolje?
Može! Nastaviti s ovom ludom disciplinom i sljedeće sezone na našem Jarkasu i s hrpom dragih ljudi. Sva sreća pa imam dovoljno iznošenih tenisica, a i metre i metre gume za gaće.
Fenomenalno i ljubomoran sam sto nisam bio! Bravo Matea! T