Tekst preuzet iz Swibir Magazina vol5/2022 https://en.calameo.com/read/005749932a14b243b090e
MAGDALENA STARČEVIĆ
Osvojivši drugo mjesto u kategoriji U17 na 3. kolu HTL lige u Preluku, osigurala sam si odlazak na Mostiman Triatlon u Wallsee. Tamo sam se plasirala najbolje od hrvatskih sportašica, stoga sam dobila priliku ići na Aloha kids triatlon u Traun početkom 8. mjeseca. U Traunu sam ponovila uspjeh iz Wallseea te sam si priskrbila kartu za Francusku. Naravno, bila sam jako uzbuđena i zadovoljna zbog toga. EYC se ove godine održao u gradiću La Baule na atlantskoj obali Francuske. Tamo smo proveli ukupno 5 dana koji su mi proletjeli uz odlično društvo i puno bolova u trbuhu od smijanja. Plivanje je bilo hladno sa dosta trčanja po plićaku, bicikl je bio ravan da ravniji ne može biti, a trčanje također. Meni se odmah svidjela lokacija; pješčana plaža, predivan pogled i super atmosfera. Moja utrka je bila u petak ujutro, a startala sam u 3. polufinalu. Plivalo se 300m, bicikl se vozio 8km i trčala su se 2km. Nisam se baš najbolje snašla na startu pa sam završila u “veš mašini”. Malo je reći da sam jedva čekala izaći iz vode, ali s pozitivne strane: nisam vidjela nijednu ribu. Kada sam napokon izašla i sjela na bicikl odvozila sam ga u grupi s curama s kojima sam i isplivala. Na trčanju sam se super osjećala te je sve to bilo dovoljno za ukupno 61. mjesto. Na kraju su mi falile samo 2 sekunde za B finale.
Štafeta je bila na rasporedu u nedjelju popodne- 250m plivanja, 5km bicikla i 1.5km trčanja. Ja sam bila druga izmjena nakon Filipa. Plivanje mi je prošlo dosta dobro, bicikl sam opet vozila u grupi s još par cura, a trčanje je bilo solidno. Završili smo ukupno 19. i počastili se finom čokoladnom tortom. Sve u svemu, Francuska će mi ostati u predivnom sjećanju. Uživala sam u svakom trenutku. Jako sam zahvalna što sam imala priliku otići na tako veliko natjecanje ,predstavljati Hrvatsku i Swibir, kako u solo utrci tako i u štafeti, a cijelo iskustvo je poboljšalo to što sam imala priliku ići s još nekim iz kluba. Da mi je netko prije godinu dana rekao da ću startati na europskom prvenstvu, rekla bih mu da je lud, zato hvala trenerici Željki i cijeloj ekipi u klubu. Ništa ne bi bilo moguće bez tolike podrške ljudi oko mene.
FILIP VILENICA
Zahvaljujući dobrom plasmanu na izbornim utrkama, pred kraj sezone na rasporedu se našlo europsko „youth“ prvenstvo koje se održalo od 15.-18. rujna u francuskome gradu La Bauleu. U kasnim noćnim satima, u društvu Magdalene Starčević, Roze Šporčić, Marina Stipčevića i izbornika Bojana Dujkovića ,stižemo u hotel i odmah po dolasku odlazimo spavati. Slijedećeg jutra slagali smo bicikle kako bismo mogli obići biciklistički segment utrke, a poslijepodne smo iskoristili za još malo odmora od puta. Nakon dobro prospavane noći, na red dolaze polufinalne utrke koje Magdalena i Roza uspješno odrađuju u prijepodnevnim satima, a Marin i ja još kratko čekamo. Iako je bilo sunčano, more je bilo na 19,5 C° što je značilo da je neopren dozvoljen. Ja sam bio u trećoj, a tako i u posljednjoj polufinalnoj skupini gdje sam u konkurenciji od 26 sportaša, nakon 300m plivanja uspio isplivati treći. Nažalost, nakon dugog trčanja po pješčanoj plaži gubim poziciju i poslije nešto slabije tranzicije vozim bicikl u velikoj drugoj grupi. Nakon prvog kruga približili smo se vodećima, no uslijed sudara dvaju sportaša grupa ponovno usporava. Iako sam često napadao, nakon 8 km ipak nisam uspio uloviti malu prvu grupu, no na kraju dobar plasman izborio sam zahvaljujući dobrom trčanju. Trinaesto mjesto nije bilo dovoljno za A finale, ali zajedno s Marinom plasirao sam se u B finale. Slijedećeg dana u B finalu Marin i ja upadamo u gužvu na plivanju, no nismo mnogo izgubili jer se nakon tranzicije nalazimo u velikoj prvoj grupi. Nakon borbene vožnje krećemo na trčanje koje me iznimno ugodno iznenadilo te završavam opet na trinaestoj poziciji, a u konačnom plasmanu na 44. mjestu. Već iscrpljeni od prethodnih utrka rano odlazimo spavati kako bismo uspjeli sačuvati bar nešto svježine za štafetnu utrku slijedećega dana. U štafetnim utrkama dionice su bile kraće pa smo se odlučili plivati bez neoprenskog odijela, a u konačnici nakon još jedne naporne utrke završavamo kao 19. štafeta. I tako, nakon nekoliko predivnih, ali i napornih dana naš put bliži se kraju, a kako bi ovo natjecanje i putovanje bilo još ljepše, po povratku kući uspjeli smo pronaći vremena za obilazak i razgledavanje Amsterdama. Ovo natjecanje, društvo i putovanje zauvijek će mi ustati u lijepom sjećanju, a slijedeće sezone potrudit ću se da takva slična iskustva ponovim.
Video sa EYC 2022 možete pogledati na linku:
댓글