Doživljaj s međunarodnih natjecanja u 2024. – Tin Rebić

Serija članaka iz Swibir Mapei Magazina vol7/2024

Više pročitajte na linku:

https://www.calameo.com/read/0057499322f99e807be3a

Dok čekamo početak nove sezone pročitajmo u seriji članakak kako je bilo prošle sezone našim sportašima...

Jedan od glavnih ciljeva sezone je uvijek nastup na što više međunarodnih natjecanja, europska ili svjetska prvenstva, kupovi, što u triatlonu, tako i u akvatlonu, disciplini koja mi zbog plivačke pozadine izuzetno odgovara.

Ove sam sezone nastupio na 4 natjecanja u kratkom i jednom natjecanju u dugom triatlonu pa počnimo redom.

Prvo je na natjecanju bilo europsko prvenstvo u akvatlonu u gradiću Coimbra u unutrašnjosti Portugala. Plivački dio se odvijao u mirnoj rijeci, ali su me plivačke sposobnosti ovog puta iznevjerile, zadovoljan sam kako sam otrčao, ali gorak okus ostavlja spoznaja da je postolje u U23 kategoriji bilo dostižno. Mimo natjecanja, proveo sam odličnih nekoliko dana u Portugalu u društvu prijatelja iz Slovenije.

Vrhunac ove sezone bilo je europsko prvenstvo u supersprint triatlonu u turskom Balikesiru. Kako bih uopće dobio priliku za kvalifikaciju na natjecanja trebao sam ispuniti norme HTS-a u plivanju (800 m kraul – 8:52) i trčanju (5000 m – 16:20). Unatoč dobroj formi, znao sam da će utrka s najboljim natjecateljima Europe biti izuzetno zahtjevna tako da sam nastupao bez opterećenja za plasman te upijao što više iskustva tijekom cijelog natjecanja. Posebno je bilo zanimljivo vidjeti razliku između većih i bogatijih zemalja. Njemačke, Francuske i ostalih velesila i nas Hrvata, od prijenosnih trenažera za zagrijavanja, fizioterapeuta te više trenera kao podrška natjecateljima. Sveukupno sam zadovoljan svojim nastupom, iako sam znao da je većina jača od mene te sam i dobio batina na plivanju, nisam se nikome micao, a podijelio sam i ja koji lakat.

Pred kraj sezone spojio sam dva natjecanja u jedno putovanje, Mediteransko prvenstvo na Malti i Balkansko prvenstvo u Rumunjskoj. To su obično natjecanja manjeg ranga od prvenstava i kupova, ali su mi dobra prilika za skupljanje bodova za svjetsku ljestvicu i iskustva. Mediteransko prvenstvo startao sam i isplivao vjerojatno najbolje ove godine te krenuo na biciklu sa starijim i jačim dečkima, u idealnoj poziciji koja bi vrlo vjerojatno rezultirala top 10 plasmanom. Međutim, pred kraj prvog kruga probušila mi se guma na prednjem kotaču te sam morao stati i prekinuti utrku. Bio je to užasan osjećaj uzevši u obzir poziciju u tom trenutku, ali to je sport.

Odmah vikend nakon nastupa na Malti, nastupao sam na Balkanskom prvenstvu u Rumunjskoj. Nažalost, nakon plivanja su mi pobjegli Srbin, Bugar i Švicarac te su prednost od nekoliko sekundi pretvorili u dvije minute. Kako je to moguće ako je grupa koja ih lovi i pet puta veća? Svi bi vozili brzo, a nitko ne bi potegnuo smjenu na čelu grupe. Kada počnu taktičke igre, nema više nade za hvatanje bjegunaca. Završavam na 15. mjestu u jakoj konkurenciji.

Sezonu tako završavam na 616. mjestu na svjetskoj ljestvicu (3. Hrvat).

Zadnja utrka sezone je polu Ironman 70.3 Poreč. Kao najbolji Swibirovac na HTL ljestvici dobio sam jednu od klupskih startnina te se ovim putem zahvaljujem Klubu na prilici. Nisam imao puno vremena za specifične pripreme pa su takva bila i očekivanja za rezultat. Odradio sam prvi Half za 4:30:00, bez previše muke do zadnjih 2 km trčanja. U tim kilometrima sam proklinjao sve koji su me nagovorili da nastupim, a cilj se činio sve daljim što sam više trčao. Odlično iskustvo, ali slijedeći 70.3 će pričekati koju godinu.