DNEVNIK 70.3 IRONMAN WORLD CHAMPIONSHIP 2024. by VINKO VREBAC
- Marko Miličić
- 1 day ago
- 4 min read
Serija članaka iz Swibir Mapei Magazina vol7/2024
Više pročitajte na linku:
Dok čekamo početak nove sezone pročitajmo u seriji članakak kako je bilo prošle sezone našim sportašima...
DIO
Nakon predivnog iznenađenja i ispraćaja koji su mi organizirali moji ageri, hvala vam do neba jer ste me toliko napunili pozitivnom energijom za utrku, došlo je vrijeme da se krene na put. Let do Dohe je trajao pet i nešto sati i to je prošlo relativno brzo, jedino je bilo dosta vruće u avionu. Doha aerodrom je ogroman tako da smo brzo ubili vrijeme između dva leta u razgledavanju i hodanju.
Letjeli smo za Auckland u ogromnom avionu, krcat je bio, po mojoj procjeni nekih 400+ ljudi, let je trajao 16h i nikad kraja, imaš osjećaj da samo jedeš, sjediš, gledaš filmove i ideš do wc-a. Negdje preko Indijskog oceana prošli smo par finih turbulencija pa sam se zapitao koji vrag meni treba da idem na tu utrku na kraj svijeta, nisi mogao izabrati nešto bliže. Plan je bio da u avionu probam spavati tek zadnjih 5-6 sati tako da se prilagodim što bolje na vremensku razliku, ali to je palo sve u vodu jer nisam spavao ni sat vremena kad se sve zbroji.
Kad smo sletjeli u Auckland kreće drama, voziti po suprotnoj strani u milijunskom gradu nakon leta i nespavanja je stres samo takav, a do hotela imamo 20km, koncentracija je na 100%, ne uspijevam vidjeti ništa oko sebe, samo pratim cestu, Dolores priča gle kako je lijepo ovo, pogledaj ove kuće itd… a ja svaki put upalim brisače umjesto žmigavaca kad skrećem jer je sve naopako.
Prvi dojam grada je da ima puno zelenila, sve je lijepo i čisto, male jednokatne drvene kuće s uređenim vrtovima, miriše fino, prekrasni veliki parkovi, sve nekako uvećano: stabla, biljke…
U centru smo prvo išli na Sky Tower 328m visine da vidimo grad iz ptičje perspektive i stvarno doživiš grad na još jedan malo drugačiji način i vidiš u biti gdje si došao. O utrci još uopće ne razmišljam, to ću sutra kad dođemo u Taupo, bike nisam vadio još iz kofera, odradio jedno trčanje, ali zato prehodao maraton.
DIO
Stigli smo u Taupo gdje će biti utrka. Grad je već sada prepun triatlonaca, iskaču iz svakog ćoška, iz sobe kroz balkon vidim da stalno netko trči ili vozi bicikl toliko da ti stvaraju nervozu. Jutros išao probati dio bike staze pa se na živcirao jer mi nije radio prednji mjenjač i okrenuo se da se vratim nazad u sobu. Uspio sam ga popraviti nakon nekoliko sati uz pomoć Dolores koja se pokazala kao prava šerpa. Staza - ono što sam vidio ima brda, vjetra i asfalt nije baš najbolji. Bike je preživio, iako ima malu ogrebotinu kod zadnjeg mjenjača, ali ništa strašno. Danas su otvorili expo pa idemo vidjeti što sve ima…
DIO
Jezero u kojem se pliva je stvarno ogromno (616 km2), imam osjećaj kao da sam na moru, voda nije prehladna kako sam se bojao da će biti, popodne se zna malo dignuti vjetar pa se uzburka i valovito je. Probao sam dio biciklističke staze, otprilike prvih 20 km, skupi se tu skoro 300m nadmorske, asfalt je grub i puše vjetar tako da ne očekujem da će staza biti prebrza, jedino ako u povratku ne bude puhao u leđa. Otrčao sam 5km uz jezero da vidim trkači segment, većina je ravno s par hupsera, ostatak ću vidjeti na dan utrke. Vrijeme je tu u najmanju ruku čudno, jedan dan cijeli pada kiša i hladno je i moram obući duge rukave, a onda drugi dan prži sunce toliko da sam izgorio. Imam startni broj je 871 i nadam se da će biti sretan. Danas je bilo otvaranje prvenstva i parada nacija. Vidjeli smo nastup lokalnih Maora i haku, nakon toga krenula parada, ja sam bio jedini Hrvat, uz Dolores naravno, stvarno lijep osjećaj nositi našu zastavu. Navečer odslušao brifing i utrka je sve bliže i bliže, nervoze još nema.
DIO
Utrka je prošla super, zadovoljan sam, mislim da nisam mogao puno bolje od ovog. Plivanje odlično, baš sam uživao, temperatura jezera taman. Nisam se tukao na bovama i držao dobar pravac. T1 je stvarno dugačka, prvo izlazak s jezera uzbrdo gore na cestu onda preko monitiranog mosta u zonu od tri i nešto tisuće bicikala. Bike odvozio solidno, žao mi je jer mi je ispao bidon s ugljikohidratima negdje na 15. km na spustu preko neke grbe i onda se vraćao po njega i izgubio sigurno minutu i pol do dvije. Staza je zanimljiva - ima svega: brda, spusta, vjetra, jedino asfalt nije baš najbolji puno grba i dosta grub. T2 odradio smireno, uzeo sve što mi treba, čak sam stao na WC.. Trčanje je pakao, vruće za poludjeti i nigdje hlada, hupsera daleko više nego što sam mislio. Sve samo ne ravno, okrepe fantastične, sve su imali: voda, iso, Cola i led koji me spašavao. Baš sam se napatio na trčanju. Stvarno jedno nezaboravno iskustvo, kako utrka tako i Novi Zeland koji će mi ostati uspomena za cijeli život. Hvala svima od srca koji su pratili i navijali!
Comments