70.3 SEZONA 2024. by ANA LUČIĆ

Serija članaka iz Swibir Mapei Magazina vol7/2024

Više pročitajte na linku:

https://www.calameo.com/read/0057499322f99e807be3a

Dok čekamo početak nove sezone pročitajmo u seriji članakak kako je bilo prošle sezone našim sportašima...

Oduvijek volim nove izazove i od kad sam se počela baviti triatlonom, Ironman mi je jedna od želja. Krajem prošle sezone sam odlučila prijaviti prvi half. Venecija mi se činila kao najbolja opcija zbog ravne staze i perioda u godini kada se odvija ( neto prije kolokvija i ispitnih rokova na faksu). Treninzi su išli po planu, sve do kraja drugog mjeseca kada sam ozljedila koljeno. Već me noć prije starta hvatala nervoza. Brojala sam kilometre u glavi i govorila „A što je tebi ovo trebalo? Sama si kriva“. Plivanje, kao bivša plivačica uvijek znam da ću solidno odraditi. Ali u trenutku kad sam kad sam sjela na bike 90km mi se činilo kao nemoguće, a polumaraton nikad prije nisam odradila. Uvijek paničarim da mi ne pukne guma ili ne padnem s bajka, plus koljeno koje mi je stvorilo dodadan stres tada. Utrka je prošla odlično sve do zadnjih 2km kad me sve krenulo boljeti i nisam imala snage ni za trčat ni za hodat. Prošla sam kroz cilj, ali nisam službeno završila utrku zbog DSQ-a na biku što sam saznala tek par sati nakon. Tako da je zapravo moj prvi službeni half bio u Poreču ove godine. Znala sam što me čeka pa nisam toliko paničarila kao pred Veneciju. Večer prije starta sam provela učeći jer sam u ponedjeljak ujutro imala obaveza na faksu. Znala sa da bi mogla konkurirati za postolje u svojoj kategoriji (jer bi u Veneciji bila 3. u svojoj kategoriji da nije bilo DSQ) i kvalificrati se za svjetsko, ali nisam imala namjeru prihvatiti slot. Mama me nagovrala cijelo popodne da se predomislim i uzmem slot, tako da dogodine idem u Marbellu na 70.3 IRONMAN WORLD CHAMPIONSHIP i nadam se da ću imati lijepa iskustva za podjeliti kao i iz Poreča i Venecije.