Natjecanja u ultramaratonskom plivanju u bazenu su rijetka, pogotovo utrke sa dugogodišnjom tradicijom. Vrlo dobro organizirana i financijski povoljna natjecanja orgaizira Sri Chinmoy Marathon Club, internaconalni klub koji se specjalizirao u organizaciji dužinskih natjecanja, i trkačkih i plivačkih. Neka od plivačkih natjecanja u bazenu koje organiziraju su: 6h, 12h, 20km, a na otvorenim vodama 26km na Zurichom jezeru. Kako sam davnih dana na njihov poticaj započeo svoju trkačku karijeru volim ih podržati nastupom na njihovim utrkama. Najčešće plivam u štafeti, no svakih par godina se odlučim i na solo plivanje.
Natjecanje u 6h plivanju u bazenu je u stazi na 50m. U svakoj stazi ima najviše 5 plivača, pliva se u krug, a svaki plivač ima kapicu određena boje po kojoj ga brojači koji su na kraju bazena prepoznaju. Vi plivate, a oni zapisuju dolazak na 100m, zapisuju i kada izađete iz bazena i kada se ponovo vratite. Vlastita okrepa je pored vašeg startnog bloka, a postoji i službena okrepna stanica u području bazena sa hranom, gelovima, napitcima, pa ako ste iscrpljeni malo odmora van bazena dobro dođe. Iz bazena možete izači kad god želite uz uvjet da obavjestie brojača, nema ograničenja niti u broju izlazaka niti koliko ostajete van bazena. Završetak plivanja označava sirena i priznaje se samo završenih 100m, morate dotaknuti zid bazena. Ako vam je ostalo dovoljno vremena za isplivati zadnjih 100m onda zapnete, a ako nije, onda vam se ne broji čak i da ste isplivali 99m. Konkurencija zna biti jaka, solo plivači znaju preplivati i 25km, to je tempo 1:25/100m. Kategorije su mršave, u Mađarskoj ima samo apsolutna kategorija, a u Češkoj tri kategorije 16-24, 25-44 i 45-64 tako da je teško osvojiti medalju.
Ove godine sam nastupio u solo plivanju na njihova dva 6h natjecanja. Prošle godine u listopadu sam krenuo sa pripremama i prvi put u životu napravio sebi plan treninga koji je baziran na 3 tjedna podizanja volumena, pa tjedan lagano, klasični program. Nisam se zamarao brzininom, plivao sam tempo oko 1:50 / 100m, što je za mene laganiji tempo. Zabio sam si u glavu da nemam ništa od toga da se ubijam brzinom i da će doći vrijeme za brze treninge, planirao sam na glavnom natjecanju tempo 1:52/100m, cilj je bio približiti se 19km.
Kako ja nisam tip koji voli plivati sam, pogotovo ne dužinu, sve iznad sat vremena mi je tlaka, pa sam koristio sve mogućnosti koje TK Swibir pruža za plivanje, a njih ima puno. Bilo je i tri treninga dnevno koje sam ponekad znao raditi u petak; ujuto u 6h sa Betom, pa u 13h sa Coletom i onda Utrine u terminu 18-19h i nastavio u sljedeći trening od 19-20h. Preko vikenda bi sa prijateljima iz PK Posejdona plivao dužinu. Najduža dionica u komadu je bila 12km s tim da sam sutradan napravio 5km, a najduže ukupno tjedno plivanje je bilo 23km.
Za prvi nastup sam odabrao natjecanje u Mađarskoj kao trening utrku, planirao sam 17km uz jednu dugu pauzu, no skratio pauzu i ispalo je ravno 18km. Ostalo je dva mjeseca do glavne utrke u Zlinu, Češka, pa sam više radio na kraćim dionicama i brzini, to je oraspoložilo trenera Coleta jer sam se do tada na trenizima vukao u bazenu. Od dužih treninga ciljao sam samo jedno duže plivanje koje je ispalo kraće nego sam planirao, nisam za subotu uspio naći partnera za plivanje pa sam odustao nakon 7km. Sutradan sam isplivao samo 5km, nadao sam se da će to biti dovoljno za sljedeće natjecanje. I stvarno, nije bilo potrebe za dugačkim plivanjima.
U Zlinu je uvjek velik broj plivača, bazen ima 8 traka i uvjek su sve popunjene. Štefete nastupaju u subotu, a solo plivači u nedjelju. U solo plivanju je bio 31 natjecatelj. Plan je bio da okrepu uzimam svakih pola sata i da to traje u prosjeku 20-tak sekundi, na početku natjecanja pauza je kraća, no poslje se oduži. Nakon prvih pola sta plivanja sam promjenio plan, setove plivanja bih produžavao, a onda skraćivao; prvi set sam otplivao ravno 30min., drugi bi produžio za 5min. pa bi treći smanjio na 25 min., pa produžio sljedeći set na 38 min., sljedeći na 33. i onda smanjio sljedeći na 20 min. Takvom igrom bi olakšao sebi prvih 4 sata kada jedino što mislim je:''Šta ovo meni treba!''. Nakon 4h plivanja um zna da je najgore prošlo, kraj je blizu, misli su usmjerene na cilj, na rezultat. Zadnjih pola sata je najteže, ruke umorne, ko kuhani špageti prolaze kroz vodu i koliko god lamatao njima ne ideš baš nešto brzo, no i drugima je isto tako pa tko ima jaču volju taj uspije završiti tih zadnjih 100m prije sirene koja označava kraj. Imao sam gotovo ujednačen tempo, bez podizanja tempa između 3. i 4. sata plivanja kada obično postajem nestrpljiv, ubrzam i nepotrebno se potrošim. Isplivao sam 19,1km u 6h, tempo je bio 1:51/100m, za usporedbu, to je kao isplivati skoro 13 puta 1500m za 27minuta i 58 sekundi s pauzom od 20-tak sekundi. Utrka je završila standardnim:''Nikad više!'' i to me još uvjek drži, no vidjet ćemo za koju godinu.
Comments